Dječak Iz Vode - Đe Se Nalaziš? FLAC

DJEČAK IZ VODE: Đe se nalaziš (Slušaj najglasnije, 2013)
Dječak iz vode će bez ikakve sumnje jednom biti otkriven i podržan od globalne scene kao jedan od najautentičnijih predstavnika muslimanske rock populacije s ovih prostora. Totalni je rocker, punker, psihodelik, inteligentan poeta i sve ostalo 'naj', samo još uvijek nije prihvaćen i prepoznat kao esencija društva. Ne samo onog iz kojeg dolazi, već i onoga kojem se obraća.

Znam da će muke imati oni koji ga nisu pratili od početaka, recimo od prvog fantastičnog i iznenađujućeg albuma "Srce, muda i pez bombone" (2011) u trajanju od 3 sata i 46 minuta, a ovo mu je već četvrti rad na kome je 'skratio' svoju pjesmaricu samo na nešto manje od dva i pol sata. Ovime je definitivno nadmašio Štulića koji je u onim rekordnim serijalima od 1980. do 1983. objavio niz od 6 sjajnih albuma (plus dva dvostruka i jedan, koncertni trostruki). A može se reći i onu sagu koja se vrlo loše provlačila do konca smrti SFRJ kada je Đoni imao nekih dvostrukih jako benignih, zaseljačenih posrtanja nakon povratka iz 'Olandije.

E, pa Dječak iz vode mu se odužuje, kao brat-bratu, odnosno, bolje rečeno kao puno mlađi glazbeni kolega s obradom "Flash" preuzimajući dio odgovornosti za socio-političku osviještenu naciju koju je bivša zvijezda ostavila, iznevjerila, izigrala i podvila rep pod noge. Vjerojatno bi barem nekoliko stotina tisuća ljudi s ovih prostora uživali u koncertu Đonija pa da im svira i one demo materijale koje je nedavno objavio na youtube, te bi zaradio jako dobre pare, no to nije tema Dječaka iz vode, već samo sitni asocijativni ubod.

On kao i po običaju sve svira sam i snima se onako kako hoće. Radi sa svojim pjesmama što ga je god volja, šeta od rocka i punka, do heavy žanrova, ne tiču ga se nikakvi striktni šabloni, već ga je briga samo što će njegova iznimno drska i osebujna poezija uzdrmati kardiogram slušatelja. Ako sam dobro računao, on ima autorskog materijala za nekih 7-8 sati koncerta, a čovjek nema bend, hej-hej-hej!!! Žalosno je bilo za vidjeti kad su na koncertu u zagrebačkom Spunku 12.VIII 2013. jedini pobornici njegovog izraza bila dvojica-trojica ljudi, uključujući i mene, dok je ekipa na vreloj terasi cugala pivo i očekivala da im EU konačno dođe u živote kako bi je što bolje mogli iskoristiti ne sluteći da se sve te ideje ustvari okreću protiv njih.

Dječak iz vode nema prioritet Đonija da mu se iz konteksta izvuku neki hitovi kao što su bili singlovi "Balkan/ A šta da radim", "Lijepe žene prolaze kroz grad/ Poziv na ples" ili "Klinček stoji pod oblokom/ Flash/ Duboko u tebi" koji bi raširili srca i svjetonazore ka istinski velikome autoru, no on ne odstupa niti milimetar od svojih zacrtanih načela da će i bez ikakve značajnije potpore širiti svoj dobar glas dobre pjesme snimljene u kućnoj, veoma dobroj radinosti koja po performansima odgovara i onoj Štulićevskoj, odnosno Azrinoj. Ne, Dječak iz vode nije neko Azrino dijete ili imitacija, on je originalni predstavnik ugnjetavane, omalovažene i obespravljene većine naroda s kojime dijeli teritorij, misao i socio-političke prilike nakon onog bijesnog ratovanja. On je duh tog produkta, sa svojom sviješću da nikad ništa dobro nije proživio, da je cijeli život 'jeo govna' i da je sposoban pljunuti u lice svakom smrdljivcu što su mu život učinili takvim kakav jeste. Drzak je i politički opasan, u vrijeme SFRJ bi ga vjerojatno strpali na Goli otok, a danas je jako moćan individualac koji umije kreirati ljudsku svijest. Usporedbe radi, blizak je najboljim britanskim punkerima The Clash koji su neosporno dali jedan snažan pečat punku s eksperimentima i inovacijama žanra, ali i nekim isto snažnim borcima poput New Model Army ili svojevremeno Billy Braggom, odnosno inačicom Bob Dylana iliti današnje angažirane verzije Overflova s Miškinom. To su vrlo bliske poveznice. Svatko se otprilke približno slično izražava lirski, glazbeno drugačije, a svi su oni originalni i specifični.

Vratimo se na Dječaka, on ovdje ima 'samo' 36 pjesama, niti jedna nije 'slučajna', svaka ima svoje bogato naglašene priče koje vode u suštinu našeg balkanskog problema, te se čitav album ponovno doima kao jedan individualni prikaz loše sadašnjice. Ruku, na srce, ovdje malo toga valja na ovim područjima, pa će tako optimistička "Miris rujna II" završiti kao bapska priča s kojom naši mediji odvraćaju stvarnost na neku drugu stranu, te sjajna "Moj skriveni put II" kao neka post-moderna rocka, a odličan klavirski/synth instrumental "Mojoj predragoj šahovskoj tabli" kao zaboravljena oda David Bowieu i Ruichi Sakamotu iz filma "Sretan Božić Mr.Lawrence".

Ovo je odličan album, ponajbolji Dječaka iz vode gdje se pozabavio i sa zajebantskom obradom jako dobro znane Bregovićeve, totalno seljačke pjesme "Đurđevdan" koju je nazvao "Na dlanu mom". Ne bih htio detaljizirati, ali Brega je ovdje dobio ogromnu artističku pljusku od realnog glazbenog kritika koji je pjesmu 'prepravio' u doom varijanti, a mogla je biti i još radikalnija.

Svjestan da je napravio 'šus' pjesmu za uzburkavanjem strasti, Dječak je odmah proturio pomirenje sa laganom "Oporavak ide bolje nego što smo očekivali" s nekim iznimno zanimljivim stihovima 'sad ću da definitivno da se povućem u sebe, preporučuju mi groblje kao mjesto boravka', ali nakon nekoliko narednih pjesama, osjeća se da je Dječak prešao u još drastičnije teme ne susprezajući svoj glas napaćenika zle sudbine koja ga je snašla, ni krivog, ni dužnog u selu-gradu zvanom Brčko. Tu je još i nevjerojatna eksperimentalka "Bumbarov let" od punih 17 minuta sa psihodeličnim noise tretmanima Throbbing Gristle koji treniraju živčani sustav slušatelja, kao i mnogobrojne humoreske pune cinizma, seljačkog humora, balkanizama, šegačenja s primitivizmom, hipsterstvom, pozerstvom i još mnogim elementima malograđanske suštine.

Po običaju - genijalno.

Naslovi: 1.7, 2.Belegija u fejdautu, 3.Bumbarov let, 4.Đe se nalaziš, 5.Flash (cover Azra), 6.Hrastovo kolje, 7.Iznutra je ipak vani, 8.Jablanica blizu, 9.Ko nam pobi Indijance, 10.Kupačice moja, 11.Monetov sindrom, 12.Miris rujna II, 13.Moj skriveni put II, 14.Mojoj predragoj šahovskoj tabli, 15.Na dlanu mom, 16.Oporavak ide bolje nego što smo očekivali, 17.Ostala si cista u krvi zaklanog hajvana, 18.Piš mašin, 19.Plantaža verzija 1, 20.Plantaža verzija 2, 21.Plava himna, 22.Poredak, 23.Povuci me po snijegu, 24.Prodaja organa, 25.Semor Dankan, 26.Sikira u panju, 27.Slušaj vamo, 28.Šminkanje, 29.Star da ostarim, 30.Tate i mame, 31.Trenutak krvave bajke, 32.Tužna pjesma nostalgična, 33.U tri lijepe pičke materine, 34.Usta na usta, 35.Vazda bilo, 36.E moj Waltery
ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 19/12/2013